Ervin László: što je dobro za biosferu dobro je i za nas
2009. 06. 14.
Ervin László, 76-godišnji filozof urgira građane i naučnike na udruživanje, vjerujući da je globalna kataklizma još izbježiva, pod uvjetom da ljudi koji su spremni odreći se vlastitih interesa i odabrati održivu budućnost postanu većina.

HVG: Čovječanstvo je došlo do raskršća, no još se ne zna da li će prvo desetljeće 21. stoljeća biti zadnje desetljeće starog svijeta, rasipno desetljeće, ili pak prva dekada jednog potpuno novog svijeta – napisao je u jednoj nedavno objavljenoj knjizi. Njegov „kolega“ britanski znanstvenik James Lovelock i otac Gaia hipoteze tvrdi da je svijet već toliko poremećen da mu nema spasa. Koliko ozbiljno da shvaćamo ovakve teorije, pogotovo jer i činjenice pokazuju da se strahovi s početka milenija nisu ostvarili?
 
L. E.: Ako Lovelock ima pravo, onda se stvarno ne može uraditi ništa. No uopće nije sigurno da smo već prešli u tu zadnju fazu. Mnogi znanstvenici, ali i mističari, vjeruju da će u 2012.-oj doći do velikih promjena. Astronomi kažu da će aktivnosti sunca biti veoma snažne, toliko da će i zračni promet biti obustavljen na nekoliko dana u jesen. O čemu govorim je, ni manje ni više, činjenica da u svakom društvom dolazi do naglih promjena kada god u širem društvu dođe do kritične nestabilnosti. Tko je vidio, na primjer, na početku 1989. godine kakve će sve promjene stupiti za samo nekoliko mjeseci na području istočne Europe? Vjerovati da će dolazeće globalne promjene na neki čudnovat način služiti čovječanstvu je veoma neodgovorno. Ne postoji garancija da će čovječanstvo, dođe li do velikih promjena, uopće preživjeti.
 
HVG: Imate li utisak da, dok s jedne strane znanstvenici sve više razgovaraju o klimatskim promjenama i globalnoj krizi, ljudi su već postali imuni na tu temu?
L. E.: Gandhi je jednom rekao da ako netko izjavi nešto sasvim novo, prvo se na njega ne obaziru, podom ga napadaju, a na kraju kažu da su to već znali. Iza nas je već ona faza napada, i vjerujem, nadam se, da je osjetljivost na ovu temu sve veća. Čovječanstvo, kao moderna kultura, već je prisutno i održivo najmanje 10 tisuća godina. Neko vrijeme smo vjerovali da ako u rijeke izlijemo otpadne vode da će ove nestati; ako upalimo ugljen, da će se ovaj pretvoriti u maglu, nestati. No ubrzo smo shvatili da je sve povezano te da sve što se događa na ovoj planeti ima utjecaja na nas. Naša generacija treba uspostaviti održivost.
 
HVG: Možete li zamisliti da bi se radikalne promjene u pravcu uvođenja održivosti mogle sprovesti time da mi društvo promijenilo način razmišljanja, ili je pak potrebno da dođe do svjetske krize kako bi se promjene uvele?
L. E.: Bojim se ove druge mogućnosti, a nadam se prvoj. Ako čekamo dok ne dođe kriza bit će teže mijenjati stvari nego što je to sada.
HVG: U vašim tekstovima i predavanjima često se udaljite od egzaktnih nauka i, moglo bi se reći, vaše stavove zasnujete na spiritualnim dimenzijama. Čime tumačite da vas naučni krugovi ozbiljno shvaćaju, dapače, da vašem radu odaju veliko priznanje?

L. E.: Ja samo govorim o tome da u prirodi postoje procesi koji – mada možda tako djeluju – nisu zasnovani na logici mehanizma slučajnosti. Pored toga, nisam profesionalni filozof. Ne brinem se o tome što o meni misle, već o tome što mislim da je istina, da je stvarnost. O sebi ponekad rečem da sam homo koji bi htio biti sapiens.
HVG: Teoretski govoreći, čini se da vi osnivate jednu novu religiju koja je djelomično zasnovana na prirodnim znanostima…
L. E.: Osobno nisam religiozan, ne u tradicionalnom smislu, ne vjerujem u postojanje boga izvan svijeta prirode, a moja teorija teško se može odbiti pošto je zasnovana na najnovijim naučnim otkrićima. Na primjer, kvantna fizika otkrila ne nelokalitet. Utvrđeno je da uistinu postoji veza između dvije čestice koje se nalaze na više tisuća kilometara razdaljine jedna od druge. I tako, u zadnjih 10-15 godina također je utvrđeno da slični utjecaji postoje i u životinjskom svijetu, ali i u svemiru. Na polju psihologije odavno je poznat fenomen da blizanci – čak i kada su na velikoj udaljenosti jedan od drugog – osjećaju što se događa sa njihovim bratom ili sestrom. Mislim da su svi ljudi na svijetu na određeni način povezani, ako baš podjednako silno kao blizanci. O ovim stvarima znanstvenici obično kažu da su slučajnosti, ili da za njih nema objašnjenja. Ja kažem, nađimo objašnjenja. Moja je pretpostavka da jedno informacijsko polje povezuje ljude te da se ono, slično gravitacijskoj sili ili elektromagnetskom polju, ne može vidjeti prostim okom, ali se njegovo djelovanje može osjetiti.
HVG: U modernim zapadnim društvima mnogi vjeruju u nadnaravno, te da je dobro činiti dobro, čak i onima koje ne poznajemo. Zašto se u vašem radu osjeća neka vrsta veze između duhovnog i zaštite okoliša?

L. E.: Na svijet se može gledati potpuno racionalno ili pak na jedan intuitivan način. Zanimljivo je da se, bez obzira koju metodu primjenjivali, uvijek dođe do sličnih zaključaka. Mislim da nema bitnih razlika između ova dva stava: religije su zasnovane na svojevrsnoj duhovnoj spoznaji i – tek danas možemo reći – nekom vrstom znanstvene spoznaje. Dok ljudi funkcioniraju na Darwinovoj i Adam Smithovoj osnovi, tipa pomognem samom sebi a zbog toka će i drugima automatski biti dobro, ne može se doći do promjena. Sve više i više ljudi razumije da je ravnoteža naše planete veoma osjetljiva, da lako može biti poremećena, te da u globalnom sustavu svi imamo ulogu. Sve je više i više ljudi koji rade sve što mogu, mada u stvari nisu ni sigurni da će njihove pojedinačne akcije imati ikakvih ozbiljnih rezultata. Vjeruju da je ono što je dobro za biosferu svakako mora biti dobro i za nas.
HVG: S jedne strane osuđujete jednu vrstu nacionalizma koji na prvo mjesto stavlja određenu državu ili narod, to jest njihove interese, a globalni trust mozgova nazvali ste Budimpeštanski Klub, onako, baš po mađarski. Nije li ovdje došlo do oprečnosti između teorije i prakse?
 
L. E.: Od samog sam početka bio član Rimskom Klubu, koji se bavio proučavanjem mogućnosti preživljavanja ljudske vrste, i predlagao sam da osnujemo organizaciju koja bi se zabavila sa više ljudskih mogućnosti. Cilj mi je bio privući pisce, umjetnike i vjerske vođe u jednu zajedničku raspravu. Moj prijedlog dobio je podršku vlade premijera Antall-a, i organizacija je rođena 1993. godine u okvirima Fondacije Mađarske Kulture. Prvo zasjedanje Rimskog Kluba bilo je u Rimu, po čemu je dobio i ime, a mi smo se pak po prvi puta susreli u Budimpešti, pa smo tako i postali Budimpeštanski Klub. Ova izmjena imena nije mi smetala, pošto je Budimpešta u svijetu poznata po kreativnosti.
 
HVG: Pojavljujete se kao osnivač ili sponzor bezbrojnih organizacija. Kada ne biste bili stručnjak teorijskih sustava, da li biste nadgledali radi desetak trust mozgova i njihove rezultate?
L. E.: Nedavno smo jednoj njemačkoj organizaciji povjerili poslove koordinacije grupnog rada. Držim da je važno pomoći i podržati što više ljudi koji se pokušaju organizirati jer nikada se ne zna koja će „zamah leptirova krila“ započeti tornado koji će pokrenuti neku veću promjenu. Budimpeštanski Klub prisutan je u najmanje 15 zemalja, svako pola godine izdajemo izvješće, a nadamo se i osnovati sveučilište.
HVG: Ne mislite li da bi optužbe o političkoj pristranosti mogle doći i do Budimpeštanskog Kluba? Među njegovim osnivačima nalaze se osobe – na primjer Iván Vitányi, Péter Zwack, Elemér Hankiss – koje po mnogima zastupaju ljevičarske liberalne pozicije.
L. E.: Osnivanje kluba sada je već povijest. Osobe koje ste spomenuli su moji prijatelji, a svojevremeno je bilo potrebno imati tri člana osnivača. Ja osobno nisam imao pojma – niti me zanimalo – kojeg su oni političkog opredjeljenja. Pored toga, podjela na lijeve i desne političke pozicije stara je teorija umjesto koje i mi nudimo jednu novu alternativu.
Izvor: HVG.HU

Natrag
NuovaEnergia Club

NuovaEnergia